@Emperor: Slažem se sa svim sto si rekao, takav profesor nema moralno pravo ne to, nego NISTA da ti traži jer teško zaslužuje u srednjoj mašinskoj da predaje, a ne fakultetu nikako. NS jednačine sam bezveze pomenuo, kao primer jednačina nakoje se 90% ljudi zgražavalo (a zapravo nisu nikakva filozofija, sve dok ne pokušavaš da ih rešavaš u ozbiljnim slučajevima). Za TMO se slažem, to svima nama treba da bude čisto praktičarski predmet, a oni sa proizvonog nek se pate, svaki smer ima neke svoje sile, neke osnovne postavke da, detalji su nepotrebni. Slažem se da na dosta mesta ima viška materijala i siguran sam da je ranije bilo i mnogo više (pre Bolonje), ali takođe sam siguran da je na dosta mesta veliki manjak.
Fizika, matematika, programiranje, računarski alati, numerika, to su predmeti koji bi morali u potpunosti biti reformisani, dakle da profesori zaborave SVE što su predavali i da se napravi dogovor tačno šta student treba da zna. Ajde da detaljišem:
1. Fizika, relativno sporedan predmet, uglavnom zapostavljen, što smatram velikom greškom. Radi se skoro isto što se radi u gimnazijama na fizici, na skoro isti način, apsolutno gubljenje vremena. Ovaj predmet, po mom viđenju stvari, treba da služi da ljudi SUšTINSKI SHVATE pojmove u prirodi i načine kako te pojmove kvantifikovati. Dakle, jednostavne stvari, ali da naučiš čoveka da logički proanalizira fenomen i da što više suštine izvuče iz njega. čak bih išao veoma radikalno i rekao da bi ceo treba da se sastoji iz vežbi, tj da se neki glavni zakoni i jednačine dobiju na način kako su zaista otkriveni u istoriji, da student to SAM MORA DA DOBIJE (naravno uz pomoć i vođstvo profesora). Na taj način dobijaš nešto mnogo vrednije od nabubane formule, dobijaš shvatanje kako doći do nečega novog, kako pronaći nešto, što će ti MNOGO pomoći kako u učenju drugih predmeta (nauče te odmah da izvođenja ne učiš napamet, kao većina, već sa razumevanjem). A same fenomene kao I i II NJutnov zakon, Bernulijevu jednačinu itd ćeš ionako još MNOOOOOGOOO gledati u drugim predmetima, oni su ovde samo alatka za postizanje višeg cilja.
2. Matematika nam je katastrofalna, kod nekih profesora manje, kod nekih više, ali u proseku užas (najbolji Radojević, on vrlo lepo radi, najgori Aranđelović = Isus, zaslužuje crveni karton). šta će nama mata uopšte, da li se iko to zapitao ozbiljno? Mislim da je odgovor većine ljudi:‚‚Pa, da bi mogli da sračunamo integral, izvod, rešimo jednačinu itd''. Mislim da je taj odgovor pogrešan. Matematika nam treba da bismo mogli da opišemo fizičke pojave koje su zapravo ono što nas zanima (to nije slučaj sa matematičarima, njih zanima mata radi mate, ali nas zanima mata radi fizikalnosti). Dakle, mi moramo prvo suštinski da je razumemo pa tek onda da računamo nešto. Trenutno, nama nabacaju formule i izvođenja i onda nas puste da se snalazimo (delimičan izuzetak je Radojević koji stvarno kvalitetno objasni i PONEKAD Radenović ko ume njega da sluša). Ovde prvo mora da se promeni stav većine profesora prema predmetu, zatim da se reformiše program (manje u širinu, više u dubinu problema, a fizičkim primerima da bi se lakše skapiralo) i, ključno, da se promeni način ocenjivanja, tu prvo mislim da se eliminiše besomučno prepisivanje koje su na ovim predmetima svuda rasprostranjeno. Bez matematike, druže moj, posle si na Mehanici, Fluidima i drugim ozbiljnim predmetima PRSO.
3. Programiranje je sprdnja od predmeta, neko ti malo nešto bulazni, onda te strpaju za komp i ti se snalaziš kako znaš i umeš i na kraju niko ništa ne nauči (ko je naučio nešto u srednjoj školi ili sam taj zna, ko nije, taj ostaje na nuli). Ovde se bojim da cela ekipa koja ga drži treba da se najuri motkom, da se uvedu ozbiljna predavanja o samo logici programiranja, algoritmima itd, onda da se odradi ukratko sintaksa Fortrana, zatim primeri i onda tek rad na kompu. Ovo može da se predaje i bez kompova, dovoljan je i papir da bi napisao program, a profesor/asistent koji išta zna to će lako pregledati i oceniti. Ovaj predmet je bitniji nego što izgleda jer ti kasnije otvara mnogo mogućnosti, od numerike i numeričkog rešavanja svega i svačega do same prakse i primenjenih proračuna koje je nekad dosta lakše odraditi preko kompa (a ako ne postoji gotov program često je lakše napraviti ga). A vala i ko ga dobro nauči može i samo time da se bavi ako je dovoljno dobar. Sećam se da su svi pljuvali Fortran, kao zastarelo govno koje niko ne koristi i tražili C++. što više ulazim u temu to više kapiram koliko su grešili, to što su pričali nema veze s mozgom, pa NASA i dalje koristi Fortran za proračune, naši instituti takođe, a i veliki broj paketa za konačne elemente i slična čuda ima Fortranski kod u svojoj pozadini. SVI PROGRAMI ZA VELIKE RAčUNE NA NAJMODERNIJIM SUPERKOMPJUTERIMA PIšU SE U FORTRANU, zato što je proračunski vrlo efikasan, brz i pogodan za matematičke (i inženjerske) primene.
4. Računarski alati - još jedna smejurija od predmeta, a radi se Matlab koji niko ne pljuje koji je očugledno i svima vidljivo odličan i koristan alat i koji na ovom predmetu malo ko nauči. Ovde je jednostavno, prvo ljude u prvom semestru naučiš osnovnoj matematici i programiranju, onda ih u drugom naučiš osnovne stvari iz Matlaba, zapravo je vrlo jednostavno kad postoji osnova, a može da se koristi za svašta.
5. Numeričke metode - propširno, bez praktične primene, besmisleno teoretisanje koje naizgled nikome ne treba. Ovo je jako bitna oblast i zaista postoji razlog da bude tu gde jeste, ako ti kao inženjeru bude trebalo da rešavaš nešto matematički složeno (od Navije-Stoksa do konačnih elemenata, zajebanih integrala itd) imaš opcije da se odseliš u pećinu na par gdina i računaš, računaš, računaš (da nadaš se da nećeš ispustiti neki minus :D ) ili da upotrebiš numeriku. Ovde treba masivno skresati kurs, baš nas briga za izvođenja i teoretisanje o ovome, trebaju nam konkretna rešenja i nemamo vremena za detalje, za to ćemo verovati matematičarima na reč. Dakle redovi, onda konačne razlike, metoda Runge-Kutta, Gaus, tralalalala, sve us vemu po jedna-dve najbitnije metode za diferenciranje, matrice, integrale, diferencijalne jednačine itd. I OBAVEZNO sve to uraditi i u programskoj formi, dakle prvo kako i zašto to funkcioniše ručno (najosnovnije), a onda kako to izgleda kao program u Fortranu i/ili u Matlabu. Jedino na taj način je to realno upotrebljivo. Najbitnije je izbaciti izvođenje i detaljisanje, jer je vrlo teško, a praktično nije preko potrebno, ionako ista stvar postoji na doktorskim studijama, pa koga zanima toliko detaljisanje NEK' IZVOLI.
Dosta za sada, mislim da su ovo ključne i najslabije tačke na našem fakultetu, treba još nešto reći o Optornosti, Mehanikama, Materijalima, Sociologiji, Elementima, Fluidima, ali tu su problemi mnogo manji i većinom su uzroci tih problema u nedovoljnom kapiranju funkcionisanja fizikalnosti i matematike i, POSEBNO I NAJBITNIJE, veze izmedju ta dva. :)
Ajde baš recite šta mislite o mom mišljenju, jeste da sam puno toga natrpao i dotakao, ali fakultet je sistem spojenih sudova, rupa na jednom od donjih sudova i ode mast u propast. :P :)